Što je stres?
Stres može imati različita značenja za svakoga, ovisno o okruženju i uvjetima u kojima se nalazimo. Neki ga opisuju kao odgovor na podražaje, dok drugi vide stres kao reakciju na vanjske utjecaje. Postoje i oni koji smatraju da se stres odnosi na fiziološke posljedice tih reakcija.
Stresori su situacije ili iskustva koja prijete našim ciljevima ili blagostanju, bilo fizičkom ili emocionalnom. Kada se suočimo s takvim stresorima, možemo doživjeti emocionalne odgovore poput tuge, frustracije ili osjećaja preopterećenosti.
U kontekstu emocija i ponašanja, stres se definira kao percepcija prijetnje koja rezultira osjećajem neugode i emocionalne napetosti. Tijelo također reagira na stres kroz neuroendokrinološke procese kako bi održalo ravnotežu i povećalo šanse za preživljavanje.
Stres može biti akutan, što znači da je prolazan i nestaje nakon što prijetnja prođe, ili kroničan, što znači da traje i nakon što se stresor ukloni.
Često mislimo da je stres isključivo negativan. Kada čujemo da netko spominje stres, automatski pretpostavljamo da se ta osoba suočava s teškoćama. Međutim, važno je shvatiti da je stres, u suštini, prirodna reakcija koja nam pomaže da preživimo. To je naš organizam koji se aktivira kako bismo se nosili s izazovima i opasnostima okoline.
U situaciji “borbe ili bijega”, kada osjetimo pravu ili percipiranu prijetnju, naše tijelo reagira pokretanjem tjelesnih procesa koji nas potiču da se suočimo s opasnošću ili se udaljimo od nje. U tom trenutku, svi naši fiziološki sustavi rade zajedno kako bi nas održali živima u onome što mi smatramo opasnom situacijom.
Tijekom ove stresne reakcije, srčani ritam i krvni tlak se povećavaju, zjenice se šire kako bismo bolje vidjeli okolinu, probavni sustav se aktivira, a tijelo mobilizira svu dostupnu energiju kako bismo osigurali naše preživljavanje. Ova reakcija potječe iz prapovijesnih vremena kada su prijetnje bile stalne, a mi smo se morali boriti s opasnostima kao što su nedostatak hrane, nepredvidljivi vremenski uvjeti i predatori.
Današnje prijetnje su možda drugačije, ali naše tijelo i dalje reagira na isti način u situacijama poput turbulencije u avionu ili traumatičnih događaja kao što su nesreće ili pljačke.
Kada stres postane neadaptivan ili problematičan?
To se događa kada naše tijelo aktivira stresnu reakciju tijekom situacija koje nisu stvarna prijetnja životu. Na primjer, kada držimo važnu prezentaciju, pokušavamo ispuniti rok na poslu ili se suočavamo s fobijama poput socijalne fobije ili straha od napuštanja stana. Naša reakcija može biti aktivirana i samo razmišljanjem o nečemu što nas muči, što znači da produžena visoka razina pripravnosti može biti izazvana i psihološkim ili mentalnim stresom.
Pojedinci se razlikuju u tome kako reagiraju na stres. Isti stresor može biti prihvatljiv za jednu osobu, a preopterećujući za drugu. Umjereni, kratkotrajni stres može poboljšati budnost, naš učinak i potaknuti pamćenje stoga ne treba izbjegavati ili se bojati stresa kojeg osjećamo u trenucima koji su nam važni.
Nije ga potrebno smatrati neprijateljem, a znakove stresa ne treba nužno tumačiti kao negativne. Osobe koje se osjećaju otporno i sigurno u sposobnosti upravljanja stresom vjerojatno će imati zdraviji odgovor na stresore u usporedbi s onima koji stres doživljavaju kao nešto loše. Na primjer, osjećaj nervoze prije velike prezentacije je normalna pojava koja u umjerenim razinama može poboljšati naše izlaganje, fokus na temu i ono što želimo reći.
Pojedinci koji pozitivno interpretiraju te znakove stresa vjerojatno će se usredotočiti na sadržaj prezentacije, dok bi oni koji stres doživljavaju negativno mogli biti više usmjereni na fizičke simptome stresa i negativne misli, što može utjecati na uspješnost prezentacije.
Također, ljudi su otporniji ako vjeruju da imaju kontrolu nad situacijom koja ih izaziva nelagodu. Na primjer, kratki rokovi na poslu mogu biti stresni, ali lakše se nosimo s njima ako znamo da možemo nekako ispuniti zadatke ili odabrati prioritete, nasuprot osjećaju bespomoćnosti. Način na koji percipiramo situaciju igra ključnu ulogu u našoj percepciji stresa, ali dobra vijest je da na tome možemo raditi.
Ako imate tendenciju zauzimati pozitivan stav – osjećaj samopouzdanja da možete prevladati teška vremena – vjerojatnije je da ćete se zdravo nositi sa stresom nego ako situaciju doživljavate kao katastrofu. Još jedan važan faktor je društvena podrška. Ako imate prijatelje i obitelj kojima se možete obratiti tijekom stresnih razdoblja, vjerojatnije ćete se uspješno nositi sa stresom.
Tjelesna aktivnost je također snažan ublažitelj stresa. Vježbanje nakon stresnog iskustva može pomoći u smanjenju njegovih negativnih učinaka. Važno je prepoznati što u nama izaziva stres i raditi na situacijama koje uzrokuju veliku, preplavljujuću tjeskobu. Stres je odgovor tijela na situacije koje mi percipiramo kao opasne, što znači da možemo raditi na vlastitim uvjerenjima o tim situacijama i primjenjivati različite tehnike kako bismo ih uspješno prevladali.
LITERATURA:
Cacioppo, J. T., Tassinary, L. G., & Berntson, G. (Eds.). (2007). Handbook of psychophysiology. Cambridge University Press. https://doi.org/10.13140/2.1.2871.1369
Fink, G. (2010). Stress Science: Neuroendocrinology. Cambridge University Press.
Kemeny, M. E. (2003). The Psychobiology of Stress. Department of Psychiatry, University of California, San Francisco, San Francisco, California, 12(4), 1.
Lazarus, R., & Folkman, S. (1984). Stress, Appraisal, and Coping. New York: Springer.
